Raspelo i sudovečko zvono

Raspelo na raskrižju u Sudovcu

Još u 19 stoljeću postojalo je drveno raspelo na glavnom raskrižju u Sudovcu, koje su postavili sami mještani. Vjerojatno nije bilo na istoj lokaciji, jer je izgradnjom novog raspela proširen prostor samog centra. Danas tamo stoji betonsko raspelo koje je dao napraviti naš nekadašnji sumještanin Valent Šivak, a drveno je bilo premješteno u Mali Sudovec. Kako je do toga došlo prisjeća se svoga djetinjstva Gabro Zidarić i svega što je doznao od starijih sumještana. Početkom 20 stoljeća, prije 1. svjetskog rata, na samom raskrižju postojala je krčma, u današnjoj kući Račkovih. U birtiju su svakodnevno zalazili mještani, gdje su mogli nešto pojesti i popiti. Tamo je zalazio i Valent Šivak koji se prije 1. svjetskog rata iz nepoznatih razloga potukao i dobio udarac čekićem u glavu. Taj udarac mu je napravio oštećenje lubanje i vidljivo udubljenje. Na sreću Valent je preživio, ali je prilikom regrutacije za vrijeme 1. svjetskog rata, zbog  udarca pošteđen vojske. Taj udarac koji je primio očito je promijenio Valenta. Promijenio je njegovo razmišljanje o životu i smrti, jer je bio jako blizu nje. Ta činjenica dovela je Valenta na razmišljanje o Bogu. U njemu se rodila želja da zahvali Gospodinu na svemu, i na onom lošem što mu se dogodilo, pa i na dobrom što je ostao među živima. Svoju je zemlju darovao i naručio novo raspelo koje i danas krasi naš Sudovec. Raspelo je dopeljano u Sudovec u nekoliko dijelova na kolima koja su vukla 4 vola. Postavljeno je 1918. godine kako je i označeno na samom raspelu.

Valent možda nije razmišljao o raspelu i Bogu, prije opisanog događaja, ali taj događaj je primjer da i one loše stvari koje nam se događaju u životu, ne moraju značiti i loš završetak. Ne moraju značiti da i tada Bog nije sa nama. To loše otvorilo mu je oči i dalo vjeru i snagu da napravi nešto što već skoro 100 godina služi na čast Gospodinu, a mještanima znak vjere i kršćanstva.

 

 

Sudovečko zvono

Na samom raskrižju, gdje je bilo raspelo, između dvije prekrasne lipe, na drvenom postolju visoko u zraku bilo je postavljeno sudovečko zvono. Sami Andro Rački koji je bio vlasnik krčme s druge strane ceste, svakim danom bi zvonio jutarnje pozdravljenje i podne (doznajemo od starijih sumještana). Od spomenute dvije lipe, danas postoji još jedna, a druga je odrezana 50-tih godina prošlog stoljeća. Kako doznajemo, zvono je bilo skinuto sa sudovečkog raskrižja i postavljeno u gornjoriječki dvorac, da bi na kraju prilikom izgradnje kapelice u Pofukima bilo postavljeno u njezin toranj gdje je još i danas.