Podban Ivan pl. Zidarić

Podban Ivan pl. Zidarić – Najveća povijesna ličnost naselja Sudovec.

1600. godine Sebastijan Županić ima u Sudovcu 8 kuća kmetova, Đuro Kašnar 1 kuću, Petar Thewell i nasljednici Jakova Wyzkelleti 7 kuća.

Nakon toga vlasnik posjeda Sudovec je obitelj Benger, a 1649.g. Hrvatski sabor priznaje plemstvo Andriji i Mihajlu Benger . Mihael Benger je plemićki sudac u Križevačkoj županiji od 1664 do 1667 godine. Iz ove obitelji potječe Nikola Benger – književnik(1695-1766). Franjo st. Benger bio je sudac u Križevcima, a kasnije 1702. Godine plemićki sudac Križevačke županije i vlasnik mlina za proizvodnju papira .

Franjo ml. Benger bio je podžupan Križevačke županije 1739. godine. Poslije njegove smrti njegova se žena, udovica Terezija rođ. Ščetar preudala za Baltazara Magdalenića koji je 1750. godine kupio od obitelji Benger posjed Sudovec koji se sastojao od 14 kmetskih kuća-selišta. To mu je bilo malo pa je još kupio posjed Gušćerovec. Njegov sin Ignjat osnovao je u Križevcima tvornicu keramike.

Krajem 18. stoljeća posjed u Sudovcu od ukupno 107 jutara zemlje kupuje plemenita obitelj Zidarić, a kalničko sitno plemstvo jedno je od najvećih zajednica sitnih plemića na hrvatskome prostoru.

Imali su mogućnost djelatna sudjelovanja u upravljanju prvenstveno Križevačkom, ali i Varaždinskom županijom. Iako je većina njih živjela razmjerno skromno, plemićki im je status omogućivao stjecanje bolje naobrazbe, što će neke od njih dovesti do vodećih položaja u Hrvatskome Kraljevstvu te važnih vjerskih služba.

Jedan od njih bio je Ivan pl.Zidarić.

Ivan Zidarić rođen 4. svibnja 1803. godine u Sudovcu, u plemićkoj obitelji, pored samog raskrižja gdje je današnja kuća Račkih. Studij prava završava u Zagrebu 1824. godine. Navodi se kao prisežnik Sudbenoga stola u Zagrebačkoj i Virovitičkoj županiji te zakleti bilježnik Križevačke županije godine 1831. Između 1837. i 1848. godine bio je prvi (redoviti) podžupan Križevačke županije. U to vrijeme boravi u Križevcima, gdje igra istaknutu ulogu u društvenome životu grada. Sudjelovao je u osnivanju Ilirske čitaonice godine 1838. , četvrte u Hrvatskoj, te je bio njezin prvi predsjednik. Navodi se i kao predsjednik križevačkog ogranka Hrvatsko-slavonskog gospodarskoga društva godine 1846. Križevčani su ga izabrali kao poslanika na Sabor 1840. godine. Na kraju godine 1842. postaje kraljevskim savjetnikom. Tijekom revolucionarnoga razdoblja 1848./49.  bio je banski povjerenik Osječke županije i grada Virovitice. Konačno na Hrvatskome saboru godine 1861. izabran je za podbana Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Umro je 4. kolovoza 1866. godine., a sahranjen je u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gornjoj Rijeci. Žena mu se zvala Katarina pl. Demetorfy, a kćeri Marica (Maričon) i Olga. Marica se udala za Ljudevita Markovića. Od 1896. godine Marica i Olga suvlasnice su posjeda Sudovca, koji ima oko 107 jutara alodijalnog zemljišta (oranice, livade, voćnjaci, vrtovi, vinogradi, šume). Ljudevit i Marica Marković imaju sina Rudolfa Markovića, koji u to doba žive u današnjoj kući obitelji Kos…

Početkom 19. st. otpor agresivnoj mađarskoj politici se našao u redovima građanstva. Javio se hrvatski narodni preporod. Centralna osoba preporoda je Ljudevit Gaj, koji je potaknut da se počne baviti pravopisom i ortografijom.

Mađarskom jeziku se trebalo oduprijeti narodnim jezikom, ali u Hrvatskoj se u različitim pokrajinama različito govori i piše.

Zato je 1830. godine Gaj izdao knjižicu Kratke osnove horvatsko-slavenskoga pravopisanja. Tada je počela bitka za stvaranje hrvatskog standardnog jezika, te je predložio da jezik bude štokavska jekavština.

Oko Gaja se okupilo građanstvo i sitno svećenstvo. Oni su se počeli nazivati Ilircima.

Obilježavali su se mladim mjesecom i zvijezdom danicom.

Gaj je 1835. godine dobio dozvolu iz Beča za štampanje Novina horvatskih i književnog priloga Danica horvatska, slavonska i dalmatinska.

Novine su postale sredstvo kojim je hrvatski jezik odlazio u javnost.

Godinu dana kasnije Novine horvatske su preoblikovane u Novine Ilirske i Danica u Danica Ilirska.

14. ožujka 1835. godine je u  Danici tiskana pjesma Antuna Mihanovića Horvatska domovina koja je postala himna ilirskog preporoda i kasnije hrvatska himna.

Ilirci su u svim većim gradovima počeli osnivati narodne čitaonice. Čitaonice su postale kulturno-umjetnička društva. Svi članovi su pisali, pjevali,  recitirali, organizirali predstave i učili književni hrvatski jezik. Jedan od njih bio je i Ivan pl. Zidarić koji je bio prvi predsjednik četvrte narodne čitaonice u Hrvatskoj godine 1838.

Ilirci su osnovali i gospodarsko društvo. Jedan od osnivača bio je Ivan Zidarić, te je postao predsjednik križevačkog ogranka Hrvatsko-slavonskog gospodarskoga društva godine 1846.

Ivan Zidarić rodio se na imanju današnje kuće Račkih, a dio tog imanja kao i veći dio Sudovca pripadao je plemenitoj obitelji Zidarić. Iz tog razdoblja u Sudovcu jedino postoji bunar koji je sagrađen početkom 19. stoljeća, u vrijeme dok se rodio i živio Ivan pl. Zidarić. Taj bunar jedina je poveznica onog vremena i danas. Postoji želja da se taj bunar obnovi i uredi, te da se na njemu postavi spomen obilježje na sudovečkog velikana, podbana Ivana Zidarića.

Moglo bi se reći da smo ga na tren zaboravili, a našu povijest i našu prošlost danas moramo iskoristiti za bolju budućnost. Obnovit ćemo bunar koji je korišten do 70-tih godina prošlog stoljeća. Obnovit ćemo sjećanje na sudovečkog velikana, na čovjeka koji se borio za Hrvatsku i hrvatski jezik. Obnovit ćemo našu povijest kako bismo znali cijeniti sve dobro što je napravljeno za našu sadašnjost i budućnost. (T.Z.)